Arthur C. Clarke - guru znanstvene fantastike
Čak i na samrti Arthur C. Clarke nije kompromitirao svoju viziju. Slavni pisac znanstvene fantastike, koji je jednom religiju ocrnio kao „neizbježno zlo u djetinjstvu naših vrsta,“ ostavio je pisane instrukcije da njegov sprovod bude potpuno svjetovan, u skladu s njegovim sredstvima. „Baš nikakvi religiozni napjevi bilo koje vrste ne smiju biti povezani s mojim pokopom,“ napisao je. Clarke je umro u dobi od 90 godina i bio je pokopan na privatnom sprovodu na Šri Lanki. Ovaj autor vizionar je za svojih više od 100 knjiga o svemiru, znanosti i budućnosti dobio svjetska priznanja. Roman "2001: Odiseja u svemiru,“ napisan 1968. godine simultano kao roman i scenarij za film s režiserom Stanleyom Kubrickom, predstavljao je zastrašujuće proročanstvo o umjetnoj inteligenciji. Godinu dana nakon što ga je to učinilo općepoznatim imenom znanstvene fantastike, ušao je u domove milijuna Amerikanaca zajedno s Walterom Cronkiteom komentirajući u televizijskom izvještavanju Apollove misije na Mjesec. Clarkeu su isto tako pridane i zasluge za koncept komunikacijskih satelita još 1945. godine, desetljećima ranije nego što su postali stvarnost. Postao je poznat kao „kum“ satelitske revolucije. Geosinhrone orbite, koje satelite drže u fiksnom položaju u odnosu na Zemlju, nazivaju se Clarkeove orbite. Njegovi publicistički tekstovi o putovanju svemirom i istraživanja Indijskog oceana pružili su mu poštovanje znanstvenih krugova, a 1976. godine postao je počasni član Američkog instituta aeronautike i astronautike. No, ono što mu je dalo najveću slavu i najveće ispunjenje bilo je baš njegovo pisanje. „Ponekada me pitaju po čemu bih volio biti zapamćen. Imao sam raznolike karijere kao pisac, podvodni istraživač i popularizator Svemira. Od svega toga najviše bih volio da me pamte kao pisca.,“ rekao je Clarke neposredno prije smrti u jednom intervjuu. Još davne 1950. godine Clarke je započeo s plodnim razdobljem kako fikcije tako i publicistike, objavljujući i po tri knjige godišnje. Izjava iz Clarkeovog ureda glasi kako je nedavno revidirao konačni rukopis svog posljednjeg romana „Posljednji teorem,“ kojem je koautor Frederik Pohl, i biti će uskoro objavljen. Neke od njegovih najboljih knjiga su „Kraj djetinjstva,“ (1953); „Grad i zvijezde,“ (1956); „Devet bilijuna božjih imena,“ (1967); „Randevu s Ramom,“ (1973); „Imperijska Zemlja,“ (1975); i „Pjesme udaljene Zemlje,“ (1986). Kada su se Clarke i Kubrick sastali kako bi zajedno napravili film o svemiru, kao inspiraciju su uzeli nekoliko Clarkeovih kraćih priča. Kako je rad na scenariju napredovao, Clarke je također napisao i roman o tome. Uslijedile su „2010,“ „2061,“ i „3001: Konačna odiseja.“ „2010“ je napravljena i kao film u nastavcima, a Clarkeova ostavština na području filma mogla bi se također nastaviti i nakon njegove smrti - filmska adaptacija „Randevua s Ramom“ planira se već godinama s Morgan Freemanom kao producentom i glavnom glumačkom zvijezdom. Clarkeova mašta nadahnula je stvarna svemirska istraživanja. Nakon prvog slijetanja na Mjesec, događaja koji je Clarke predvidio čitavo desetljeće ranije, NASA-in administrator Tom Paine izjavio je u jednom pismu piscu kako je baš on „osigurao esencijalni intelektualni polet koji nas je odveo na Mjesec.“ Clarkeov roman „Rajski izvori“ pomogao je u nastojanjima da se izgradi svemirski lift od Zemlje do orbite. Zamisao se nastavlja i dalje, iako je njena realizacija možda desetljećima daleko. NASA je izjavila kako su brojni mladi ljudi inspirirani njegovom nadobudnom vizijom o pozitivnim učincima svemirskih letova pri transformiranju društva, ekonomije i same ljudske vrste. „Iako je njegova osobna odiseja na Zemlji sada gotova, njegova vizija nastavlja živjeti kroz njegova djela; jako će nam nedostajati,“ izjavio je u pisanoj izjavi Alan Stern, administrator svemirske agencije za znanost. Buzz Aldrin, šetač po Mjesecu iz Apolla 11 oglasio se sličnim tonom: „Pozitivne vizije Arthura o budućnosti uzbuđivale su generacije i inspirirale milijune da nastave svoje znanstvene karijere,“ Znanstvenik Torrence Johhnson složio se da je Clarkeov rad imao presudan utjecaj na mnoge osobe koje se bave izučavanjem svemira. Johnson, koji je 35 godina istraživao sunčev sustav putem misija Voyager, Galileo i Cassini u NASA-inom laboratoriju, sjetio se sastanka planetarnih znanstvenika i raketnih inženjera za vrijeme kojeg su komentirali Clarkeov rad. „Svi mi za stolom rekli smo da smo čitali Arthura C. Clarkea,“ rekao je Johnson. „To je ono što nas je i dovelo tamo.“ U jednom intervjuu za Associated Press, Clarke je rekao kako nikada nije požalio što osobno nije putovao u svemir, iako je jednom prilikom sredio da se DNK iz njegove kose pošalje u orbitu. „Jednoga dana će neka super civilizacija naići na tu relikviju nestale vrste i možda ću postojati u nekom drugom vremenu,“ rekao je. Skupa sa svojim uzorkom DNK, Clarke je priložio i rukom pisanu bilješku „Sretno ti bilo, moj klone.“ Clarke, britanski građanin, dobitnik je brojnih nagrada za znanstvenu fantastiku, a 1989. godine imenovan je i počasnim zapovjednikom Britanskog carstva. Službeno je proglašen vitezom 1998. godine, ali je odlagao da to prihvati dvije godine nakon što ga je londonski tabloid optužio da je zlostavljač djece. Ta tvrdnja nikada nije dokazana. Predsjednik Šri Lanke Mahinda Rajapaksa hvalio je Clarkea radi njegove strasti prema svom novom domu i njegovim naporima da ga unaprijedi. „Svi smo ponosni da je ovaj proslavljeni autor, vizionar i začetnik svemirskih istraživanja, prorok satelitskih komunikacija, veliki humanist i ljubitelj životinja bio s nama,“ rekao je u svojoj izjavi. Rođen u Mineheadu, zapadna Engleska, 16. prosinca 1917. godine kao farmerov sin, Arthur Charles Clarke postao je ovisan o znanstvenoj fantastici nakon što je kupio prve primjerke magazina „Amazing Stories“. Čitao je engleske pisce H. G. Wellsa i Olafa Stapledona, a i sam je počeo pisati za školski časopis u svojim tinejđerskim godinama. Clarke je počeo raditi kao činovnik u Londonu kod njezinog veličanstva na odjelu financija i računovodstva, gdje se priključio Britanskom međuplanetarnom društvu i napisao svoje prve kratke priče i znanstvene članke o svemirskim putovanjima. Tek nakon Drugog svjetskog rata Clarke je dobio diplomu iz fizike i matematike na King's College u Londonu. Za vrijeme rata služio je u Kraljevskom zrakoplovstvu, 1945. godine napisao je memorandum o mogućnosti upotrebe satelita u komunikacijama. Kasnije ga je poslao publikaciji pod nazivom Wireless World, koja ga je skoro odbila kao nerealnog. Na Šri Lanku se preselio 1956. godine. Posljednjih godina Clarke je bio preko kompjutora u vezi sa svojim prijateljima i obožavateljima širom svijeta, svako jutro odgovarajući na e-mailove i pretražujući Internet. Prošlog prosinca, prilikom njegovog 90. rođendana, Clarke je održao govor manjoj grupi i tom prilikom izrekao tri želje: da etnički podijeljena Šri Lanka nađe trajni mir, da svijet prihvati čišće izvore energije, i da nam vanzemaljci počinju „davati znakove“. Clarke se oženio 1953. godine i razveo 1964. Nije imao djece. Nadživjeli su ga brat Fred i sestra Mary.
Posted by Igor Ognjenovic
